среда, 19. фебруар 2014.

sumoran je to ceremonijal



nemelodičan                                                              
Unmade Beds projekt

zamagljeni veo jutra predaje svoje kolevke
poražena u toj borbi jedna volja se definiše kao slabija i mora se pokoriti jačoj
ruke se pokupe sa poda i
postanem svesna sebe
za život vezana tek preživljavanjem
stariti
i podmladiti se
između naleta mučnine i bljuvanja
prostor za saplitanje
igranje kvrgavim stopalima
svi su stranci u toj predstavi ograničenosti
nemogućnost golih zidova
pamuk hleba
tkanine iznenadnih nasilnih oluja
niti telesnih istorija
zakopana ispod jorgana ostavljam svoju tromost u vodi
talog divnih ruševina
zadržavam se tamo satima
transformacija patnje u zdravu svest
dodiri urezani u smolaste tvorevine
tama vezana u svetlosti
svetlost sveća
konfete i kiša
šum u ustima
zvuk čistača ulica
bordo ruže iskoraka
golubovi kao metafore za ono što je zagubljeno između zgrada
četkica za zube i čaša jogurta
pristojno jutro
dva meseca nisam spavala na neki način
a kada zatvorim oči to je tama
tama sa crvenom satenskom postavom
mojom kožom izgorelom na suncu
oderotine
ožiljci
modrice
samo tama
tama bez snova
tačka u kojoj čuvam sećanja
moje bube u ćilibaru
Delphine Schacher

субота, 1. фебруар 2014.

volim se ponekad dobro napiti



sklupčanih reči

po noćnom nebu

spremna sam za iskliznuće u drugi prostor

neko se negde, sigurno, zabrojao

prljav veš, ručak u sudoperi, požuteli zidovi, svakodnevica

omrženo zaboravljanje, ponavljanje

izbledeli sjaj protoka vremena

//svet u kome je strah eliminisan je užasno neprivlačan//

promumlala sam

samo da čujem svoj glas

lagano vrtim oblake oko bokova

skupljam se i grčim, slede nesvesne radnje

male činjenice života