zamagljeni veo jutra predaje svoje kolevke
poražena
u toj borbi jedna volja se definiše kao slabija i mora se pokoriti jačoj
ruke se pokupe sa
poda i
postanem
svesna sebe
za život
vezana tek preživljavanjem
stariti
i podmladiti se
između naleta mučnine i
bljuvanja
prostor za saplitanje
igranje kvrgavim stopalima
svi su stranci u toj predstavi ograničenosti
nemogućnost golih zidova
pamuk hleba
tkanine iznenadnih nasilnih
oluja
niti telesnih istorija
zakopana ispod jorgana ostavljam
svoju tromost u vodi
talog divnih ruševina
zadržavam se tamo satima
transformacija patnje u zdravu svest
dodiri urezani u smolaste
tvorevine
tama vezana u svetlosti
svetlost sveća
konfete i kiša
šum u ustima
zvuk čistača ulica
bordo ruže iskoraka
golubovi kao metafore za ono što
je zagubljeno između zgrada
četkica za zube i čaša jogurta
pristojno jutro
dva meseca nisam spavala na neki način
a kada zatvorim oči to je tama
tama sa crvenom satenskom postavom
mojom kožom izgorelom na suncu
oderotine
ožiljci
modrice
samo tama
tama bez snova
tačka u kojoj čuvam sećanja
moje bube
u ćilibaru
![]() |
Delphine Schacher |