среда, 19. фебруар 2014.

sumoran je to ceremonijal



nemelodičan                                                              
Unmade Beds projekt

zamagljeni veo jutra predaje svoje kolevke
poražena u toj borbi jedna volja se definiše kao slabija i mora se pokoriti jačoj
ruke se pokupe sa poda i
postanem svesna sebe
za život vezana tek preživljavanjem
stariti
i podmladiti se
između naleta mučnine i bljuvanja
prostor za saplitanje
igranje kvrgavim stopalima
svi su stranci u toj predstavi ograničenosti
nemogućnost golih zidova
pamuk hleba
tkanine iznenadnih nasilnih oluja
niti telesnih istorija
zakopana ispod jorgana ostavljam svoju tromost u vodi
talog divnih ruševina
zadržavam se tamo satima
transformacija patnje u zdravu svest
dodiri urezani u smolaste tvorevine
tama vezana u svetlosti
svetlost sveća
konfete i kiša
šum u ustima
zvuk čistača ulica
bordo ruže iskoraka
golubovi kao metafore za ono što je zagubljeno između zgrada
četkica za zube i čaša jogurta
pristojno jutro
dva meseca nisam spavala na neki način
a kada zatvorim oči to je tama
tama sa crvenom satenskom postavom
mojom kožom izgorelom na suncu
oderotine
ožiljci
modrice
samo tama
tama bez snova
tačka u kojoj čuvam sećanja
moje bube u ćilibaru
Delphine Schacher

субота, 1. фебруар 2014.

volim se ponekad dobro napiti



sklupčanih reči

po noćnom nebu

spremna sam za iskliznuće u drugi prostor

neko se negde, sigurno, zabrojao

prljav veš, ručak u sudoperi, požuteli zidovi, svakodnevica

omrženo zaboravljanje, ponavljanje

izbledeli sjaj protoka vremena

//svet u kome je strah eliminisan je užasno neprivlačan//

promumlala sam

samo da čujem svoj glas

lagano vrtim oblake oko bokova

skupljam se i grčim, slede nesvesne radnje

male činjenice života
 



понедељак, 27. јануар 2014.

retke su žene koje u svojoj suštini nisu gadure






talog u krevetu
kažnjava suzdržanošću
cvili vreme
kotrlja se po podu
čekaonice
iza fasade čistoće, sitosti, zdravlja i moći
sentimentalne suze, nesreće i nasilne smrti
dugačka pesma se otklupčava
i sklupčava
sveoživljavajući
strah
daje boju
u našem delu sveta nema nekog velikog razloga za zabrinutost
bol, bolest i smrt su sve manje prisutni
banalnosti. progutaj ih, kao vitamine, kao bljutavi lek
šta vidiš, to ti je.
nema sladunjavog identiteta
nema balona od sapunice
nema breskvinog tena
samo život od danas do sutra

Steven Klein