oštricama
okrenuta protiv sebe
imam
samo telo
sve
ono što je moglo postati bol
i
lagane misli
čaršaf
u planini
juče,
danas
pamćenje
izdaje
napuštena
sam
prepuštena
sadašnjosti
zaboravljanju
nemati
druge dimenzije
biti
ograničen na tačke
međustanice
ne
shvatam/ povlačim se
prosipam se
kao
reka
tužno
malko
je nalik na smrt
Нема коментара:
Постави коментар