понедељак, 16. септембар 2013.

ne dešava mi se svaki dan da letim

Mister Finch


šuštaj krila/
nekome beži duša
moglo bi je poderati bilo šta/
šapat/ pogled
dan mora postati suton/
vetar dodir/ dodir ženske ruke
a ta ruka/ to su misli
a ljudi?
ako su neizbežni, neka barem lete


a ona, volela je da, povremeno, bez ikakve muzike, zaigra po mostovima/ hodnicima. kao da igra za nekoga, u susret nekome. prestala bi da bude senka, ali zaista retko. jednom će morati da počne da živi.




nije lako pretvoriti jednog leptira u ženu

Нема коментара:

Постави коментар