субота, 1. фебруар 2014.

volim se ponekad dobro napiti



sklupčanih reči

po noćnom nebu

spremna sam za iskliznuće u drugi prostor

neko se negde, sigurno, zabrojao

prljav veš, ručak u sudoperi, požuteli zidovi, svakodnevica

omrženo zaboravljanje, ponavljanje

izbledeli sjaj protoka vremena

//svet u kome je strah eliminisan je užasno neprivlačan//

promumlala sam

samo da čujem svoj glas

lagano vrtim oblake oko bokova

skupljam se i grčim, slede nesvesne radnje

male činjenice života
 



Нема коментара:

Постави коментар