понедељак, 23. јун 2014.

način na koji se skrasila


kakav poraz                                                                      
par brežuljaka obraslih travom
stara nakaza od kuće
nema tu nikoga
moje su uspomene razmeštene po džepovima
kao bele rade u vražjoj kesi
pomračenja prosvetljenja preobraženja
prefarbana u crveno
dolaze istovremeno na više mesta
to nije san
toliko beline škodi očima
toplo piće. kafa, čaj
dim.. ne misliti
ja
puh
međutim, nema ništa
nikakvih razloga za opstajanje
muškarac ih stvara svojom željom
ti, ako želiš
dodirni me pomiluj me
to ponižavanje – nepostojeće – čudovišno – podnosim
ja još uvek živa – bezumna – bezimena
protkana pevajućim prelivanjima
spopadam stare duhove
prošlost
to je – raskoš
bezgranična oblast
mesto gde prežive vile
tumaraju ukrug u skučenoj sobi za lutke u kojoj su zatvorene
uvek lepe, to im se ne može oduzeti
stvarne ili izmišljene
same sebi – majke – ćerke – sestre
sačuvane u ogledalu – zaleđene – netaknute
a na šta liče sve te poplave, prelivanja
žene koja vri?
bitan je stil
ja ga imam u nedostacima
obešenim dojkama, trbuhu iskidanom od dece i operacija
lepota više nije zabranjena
može da živi i u pepeljari
a i počeće leto – zelenog dana poput ovog
i ja ću pronaći svoj put do mora                         

















Нема коментара:

Постави коментар