субота, 4. октобар 2014.

spora mačka



 
Guy Bourdin

za­pa­nje­na od ba­ti­na
majčinske bezuslovne ljubavi
lutam po svojim razbacanim kostima
puna oštrih zuba, lukava
kako smešno

sliku te kuće iz sebe ne mogu izbrisati

koga to zanima
osećanja?
telo? još manje
krvava stvarnost podupire iluziju
crvena pena zaborava – funkcionalnost porodice
ko je ta žena koja gradi zid u meni
hoću li ikada od nje pobeći?

a ja

ja sam plod samomučenja – mlitava beskorisnost
u stomaku mi fitilj vec dogoreo
po sredini razrezana
ipak, moje telo preživljava po svaku cenu
puzeći za sporim nadama
tiho, naježeno, znojavo
iza njega, do krajnjih granica racionalizovan životni prostor
hoću li ikad od njega pobeći

nije slučajno da
se sve dešava noću
slabo osvetljeno treptavim svetlom, reklamnim panoima
ozvučeno sirenama hitne pomoći
mrtvi petak – paralelni svetovi, preobražaji, promene
me vuče u bajku – omiljena fobija
i useljavam se u jorgan

o ovom vrtu bih mogla zauvek nestati

Irving Ramsey Wiles



2 коментара: