уторак, 7. мај 2013.

pogled

ja sam se – zaista – sva ozarila
i trzaj
osećanje prekinutosti
kretanje sa zadrškom
kaleidoskop koji se okreće
tačkasta linija koja je, kada je gledaš izdaleka, puna
kao što dolazi propušteno
završetak nekakvog uzdaha
bezvazdušno prostranstvo i smrt
a kada se okrenem – više me nema
iščezavanje
ja nemam težine
a on
on je anđeo – osećam ga stalno iznad desnog ramena – to nije moja strana
noć je moja, ali noću ne mogu, ne umem. život je izvan sebe
biću razumna obećavam – u poeziji ne – za poeziju mi oprostite
otvorena vrata kroz koja svako moze da udje. moji stihovi. drugi dom mi nije potreban.
u životu neobuzdano divlja
klizim niz ruku
u
lonac pun tajni
lonac pun tajni
psihoseksualna supa
(u malenim zagradama)
i dan je pepeljast – vetrovit - boja sna
udisala sam ga
i posle svega toga kažu da ja izmisljam ljude




 

Нема коментара:

Постави коментар