уторак, 7. мај 2013.

she’s the closest to magical a human can be






podzemna tela se mešaju bez zvuka
/

groblje je u dvorištu

gde su livade nekad bile

njene oči su cveće

njene ruke su grane

vrisak povetarac

/

ona četka svoju gustu kosu

ubila je ćerku, isekla je na parčiće, njenu debljinu skuvala u kupusu i pojela je

niko ne mora da zna

možda samo mesec

ipak

dobra ogledala nisu jeftina


Barbara Baldi


Нема коментара:

Постави коментар